Piše: Ljubomir Stanojević©
Eto, godine prolaze, i desetljeća. Kazališna i ona druga. Prolaze, odlaze mnogi (dragocjeni) ljudi. Kazalište ostaje… I opstaje!
Na početku još jedne, nove kazališne sezone, i poslije napisanih/objavljenih sedamdesetak Prisjetâ, eto maloga sabira. Zbroja.
Što su Prisjeti?
Kada sam davne 1965. godine, zajedno s tadašnjim intendantom Ivom Zrinušićem, utemeljio – i počeo uređivati „list osječkog Narodnog kazališta“, „Kazalište“ – znao sam da smisao i temeljna uređivačka odrednica mora (i jedino može!) biti: ljubav. Ljubav za te čudne i drage ljude koji žive posve neuobičajen život; za njihove uratke koji se zovu – predstave. Ljubav za onu gospodu u kazališnom gledalištu (za mene je gospodin, bez obzira je li to učenik koji širokih očiju dolazi u Teatar, ili već sjedokosi dugogodišnji zaljubljenik) koja iz večeri u večer pune, često i neudobno (1975.–1985.) i (1991.–1995.) gledalište zadovoljavajući svoje „potrebe“ za umjetničkim činom. Za susretanjem – rekao bih – sa samima sobom!
Godina 1965. bila je davno. Nema više ni Zrinušića ni Branka Mešega, ni Elize Dobrić ni Ankice i Luke Aparca… nema Ines Fančovič ni Ele ni Radeta Špicmilera, ni Branke Galić, Velimira Zgrablića, Isidora Munjina… Neki ranije, neki kasnije, napustili su nas dramaturg (kasnije akademik) Dubravko Jelčić, slikar Vladimir Džanko, glumac Nenad Šegvić i operni pjevači Ljiljana i Almas Tudaković… Ivan Feher i njegova talentirana (kći), glumica Tatjana… I toliki, i toliki…
Prisjeti hoće podsjetiti na njih. Ni „Kazališta“ već odavno nema (kasniji jedan pokušaj s izdavanjem „Osječke pozornice“ bio je kratka vijeka, ponajviše zahvaljujući pretjeranoj pragmatičnosti pa i, nepotrebnom, političkom svrstavanju uz recentne arbitre!). Tako su – godinama kasnije, zahvaljujući intendantici Draženi Vrselji (a na poticaj dragocjene osječke „kulturnjakinje“ Ljerke Hedl) – nastali Prisjeti. S onom misli o velikoj Ljubavi iz 1965. Kolika će njihova objava na internet stranici HNK trajati – to najmanje ovisi o ovom autoru. Koji to – ponovimo opet – radi pro bono. Jer – Ljubav – se ne prodaje!
Kada bih htio parafrazirati Hölderlina („čemu pjesnici u oskudnom vremenu“), „prisjetio“ bih se davnog pisama povijesno značajne redateljice HNK Nade Murat: „A naše Kazalište, osječko… živjet će vječno!“ „Ono što traje zasnivaju pjesnici“ posljednji je stih Hölderlinove himne „Andenken“ (Spomen). I Kazalište, u svojoj (vremenskoj) efemernosti i žestokim trajnim učincima.
Što su, dakle, Prisjeti?
Prisjeti su – San. San o sreći!
Potpis ispod fotografije:
Kazališni publicist Ljubomir Stanojević, profesionalno u HNK–u 1967. – 2010.; svojedobni voditelj Informativnog centra HNK, urednik „Kazališta“, direktor Drame i pomoćnik intendanta HNK.
U nedjelju 18. rujna 2022. godine s početkom u 20:00 sati održat će se koncert Karol Szymanowski filharmonije iz Krakowa u veličanstvenom ambijentu Konkatedrale sv. Petra i Pavla.
U duhu kulturne suradnje Poljske i Hrvatske te Krakowa i Osijeka, koncertni program Krakowske filharmonije u izvedbi mješovitog zbora: Alexander Humala – dirigent, Magdalena Drozd – sopranistica, Kamila Paciorkowska – alt, Tomasz Świerczek – tenor i Paweł Szarpak – bass, uključivat će i Hrvatsku Misu Borisa Papandopula u d-molu op. 86.
A capella zvuci filharmonijskog zbora u sjajnom akustičnom prostoru najljepše i najveće osječke crkve bit će jedinstveni glazbeni i duhovni doživljaj za sve zainteresirane posjetitelje, a ulaz na koncert bit će besplatan.
Nova, 116. sezona Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, pod motom “Pa nek‘ sam krijes na brdima”, u četvrtak, 15. rujna, s početkom u 19 sati, bit će otvorena gostujućom praizvedbom predstave “Halatafl”.
Duodrama, žanrovski određena kao socijalna tragikomedija, samostalan je autorski, redateljski projekt Borisa Svrtana, ujedno i autora teksta, nadahnutog drevnom vikinškom igrom, i Darka Milasa, a osječka će ju publika moći pogledati i u subotu, 17. rujna, također u 19 sati, najavljeno je na jučerašnjoj konferenciji za novinare.
– Doista sam istinski sretna što smo u našem kazalištu ugostili dva važna imena hrvatskog glumišta, što su neupitno Boris Svrtan i Darko Milas, kojima zahvaljujem što će upravo Osijeku praizvesti svoju duodramu. Obojica su zastupljena u popularnim televizijskim serijama i, koliko god mi u kazalištu to ne volimo spominjati, uvijek nam dobro dođe ta dodana vrijednost, jer nam pojačava interes i, naravno, popunjenost gledališta. Dakle, imamo tu radost da će naši sugrađani moći ovu predstavu prvi put vidjeti baš u Osijeku – rekla je intendantica HNK-a u Osijeku Dražena Vrselja, dodavši da će Svrtan i Milas s “Halataflom” gostovati i u drugim mjestima u Osječko-baranjskoj županiji.
Glavno pravilo “Halatafla”, društvene igre kod nas poznate pod nazivom “Vukovi i ovce”, je da ako vuk propusti pojesti ovcu – gubi, a u ovoj istoimenoj duodrami to je metafora života dvaju karaktera, poslovnog čovjeka Marka i ratnika Josipa, koje sudbina neraskidivo povezuje samo na prvi pogled nedokučivim nitima. Njih su dvojica, svaki na svoj način, u život energično pošli vođeni vlastitim idealima, a njihov se susret događa pri kraju jednog uobičajenog radnog dana u kancelariji. Tekst ove dramsko-komične igre suočava nas sa stvarnošću današnje Hrvatske, iskreno, neposredno, ponekad okrutno i sjetno.
Riječ je o drami koja će gledatelje nagnati da se zapitaju jesu li okolnosti u kojima se nalazimo odgovorne za formiranje naših karaktera, ili je, pak, obrnuto.
– Cijela priča počinje tako što Josip bane u kancelariju i pomoću nekakve improvizirane kućne bombe otme direktora Marka, i tu nastane situacija koja potom doživljava brojne obrate te dolazi do međusobne ispovijedi, gdje se vidi da njih dvojicu vežu mnogo dublje niti nego što se može zaključiti na početku. No tekst zapravo govori o mogućim ili stvarnim konfliktima koje već 30 godina dnevno imamo u svim našim kućama i gostionicama. Govori o našim životima i o tome kako smo mi naše društvo ustrojili, ili kako ono ustrojava nas te o tome što mi možemo učiniti da to društvo bude bolje. Osječka je publika birana i zahtjevna, ali uvijek otvorenog srca, tako da mi je posebna čast i zadovoljstvo da će “Halatafl” baš u osječkom HNK-u doživjeti svoju praizvedbu – rekao je Boris Svrtan.
Danijel Miklić
Izvor: Glas Slavonije